Boja
by aleksandar on avg.27, 2010, under Nekategorizovano
Postoji boja koje nema na mojoj paleti
Ona kojom bih mogao da obojim cutanje
Povlacenje usred malih bitaka
Ona bez koje mrak ne bi bio dovoljno mracan
Boja straha i slutnje kojom sam ti naslikao oci
Ona kojom sam slikao senku trepavica na jagodicama
Njome sam pokusao da doslikam
Senke jablanova na pejzazu
Ona koja se tako lepo mesa sa plavom
Pa tako neodoljivo podseca na jutra posle kise
Na nebo po kom jos lebde krpe sivih kisnih oblaka
Ona pateticna i bolna koju sam zalud
Pokusao prepricati
Voleo bih da te obucem u haljinu
Cije bi nabore slikao bas tom bojom
To je boja dubine boja ponora i daljine
Boja tuznih pesama uz rastimovanu gitaru
Boja tuge kojoj se dodaje lakim potezima
Carobnog kista senka godina i prolaznosti na licu
Tom bojom sam ispisao na zidu zaludne poruke
Dozive tom bojom se ni jedan odjek ne moze naslikati
Ona je boja muka duboke mudre cutnje u kojima sazrevaju
Price neispricane
Ona je boja neverstva kolebanja i svega sto nas sputava
Na belim praznim putevima kojima se sporo krecemo ka buducnosti
aleksandar