Aca Stojanov

Pesma krhke stvarnosti

by aleksandar on jan.05, 2011, under Poetry

Sama si

a krhka je noc

Slomice se kada pokrenes misao

kada udahnes duboko i glasno

Hladan decembarski vazduh

Sama si

A krhka ti mje samoca

Mozda ce doci nezvani gost

Mozda ce neko nekog traziti

bas na tvojim vratima

Sama si

A slaba je tvoja odluka

da dugo budes u tisini

Sama si

Krhka je glad koju osecas

I prsti su ti krhki u hladnoci

Zatvori prozor

pada sneg

I ja sam jedne decembarske veceri pao

Seti se

Mozda si sama zbog mog pada

Mozda je svetlo u daljini sto se topi

Znak da krenes

sama krhkim nogama

nesigurnog koraka

Sta li je danas sigurno

Ni rec koja se lomi na usnama

Ni samoca koja ti bledi

plavetnilo ociju

Nista nije postedjeno krhkosti

magiji prolaznosti i kartkog trajanja

sama si

jer si mislila da je tako bolje

jer si mislila da je ce sve biti tvoje

I ja u pricama

I malo ljubavi u pesmama

I malo tisine na bucnom trgu

Sama si

jer sama smisljas

Svoje krhke razloge za samocu

I sama brises zamagljena okna prozora

kroz koje se vide zaledjene grane

na srebrno sivom pokrovu neba

Sve je krhko

i tvoja samoca sto nadeva imena stanjima

koja tesko objasnjavas

stanjima koja nemaju definiciju

Sem da su uzroci gorcine i slabosti

u rukama

koje ti se same prekrstaju na grudima

Krhkao je materija od koje je sacinjen tvoj zivot

Mrak se ubija prstom na prekidacu

Tisina glasno izgovorenim pozdravom

Krhka samoca mojim povratkom

U stanu mirise po prasnjavim zacutanim knjigama

I sam se osecam zarobljen medju sklopljenim koricama

Romana sa trgicnim krajem

Sama si

jer ti sat kasni sesnaest dana i jos koji minut

Do mog povratka

Sama si

jer si zaboravila koji je datum

kada ti je rodjendan

Znas samo da ti je zima

I da ti se sudaraju zubi

U ustima oteklog suvog jezika

Koje su napustile reci molitve i pokajanja

Sama si

jer su krhka priznanja sopstvene slabosti

otrovana bezrazloznim ponosom

sama si jer pica u boci ima samo za tebe

jer niko ne donosi nista

sama si

jer te je samoca snasla

svojom otezalom rukom neizbeznosti

i bezvolje

oslusni

Ucicu tiho bez kucanja

Donosim ti sebe i

saznanje da si me oduvek imala

a da to nisi htela da znas

Share
:, , , , ,

2 Comments for this entry

Leave a Reply

Looking for something?

Use the form below to search the site:

Still not finding what you're looking for? Drop a comment on a post or contact us so we can take care of it!

Blogroll

A few highly recommended websites...