harmonija
miris rascvetalih kajsija…

March 8th, 2007 at 7:43 am

uvek novo prolece
uvek stare zelje
miris rascvetalih kajsija,
tople proletne veceri

uvek ista zelja u srcu,dusi
da se ode negde daleko
da se bude Tom Soer
da imas svog Haklberi Fina

da odete daleko negde u svetu bez granica
bez misli,obaveza da se bude slobodan,
da se luta ,plovi po brzacima,
luta po planinama,juri po livadama

da se slusa cvrkut ptica u sumi,da se vidi
svet, zivot, da nigde koren ne pustis
da te niko ne sputava,samo ti, zemlja sunce
da vidis beskrajna mora,snezna prostranstva
da cujes pesmu kitova,uvece da ti nebo bude prekrivac

da na njemu nadjes sebe, da odlutas, budes svuda
i na kraju svog puta da kazes
”Ja sam ziveo”

Share

1 Comment »
  1. Zivot je cudan. Covek je kao lopta kojom se neka sila igra, i sutne te i ne znas sta je etalon zivota, i ne znas gde ces zavrsiti. No, ne treba zaliti nizacim sto jedno prolece moze nadoknaditi.

    Comment by majra • @ March 8, 2007 @ 1:53 pm


RSS feed for comments on this post.

TrackBack URI

Leave a comment