Igrale su sjene.
Putevi se mrsili,
Obrisi duše jedne su te uporno tražili.
Nije daljina ono što je izmedju nas,
Niti je blizina ono što nas je spojilo,
Ma to se samo treptaj oka tvog
U olupinu srca jednog prolio.
Znaš li da život si jedan probudio?
Znaš li da je tvoje postojanje
Jedra jedna razvilo?
Plovim… Ponovo…
decembar 6th, 2009 at 23:16
Plovim…Ponovo
))
decembar 7th, 2009 at 22:39
Ovo je tako puno istine da bi mogla potpisati ispod tebe,
blagoslovljen je svako kome dodje prijatelj i donese vetar u jedra.
I ti si prijateljice moja snazan vetar za moja jedra.
decembar 10th, 2009 at 20:06
„Mi smo… nalik na jedan osmeh davni… i tako cudno… pronasli u sebi da zajedno umemo da docekamo drumom i cvetanja i vetar,
pa da idemo bosi… da idemo… idemo… bez straha da l’ postoji sledeci kilometar.“
Beskrajno hvala lepotuške moje. Vi znate da ste svjetlost za sva moja raznobojna cvjetanja.