medjuvrijeme

I bojno polje, i livada cvjetna,

I vatra i led.

I ubijena žena, i žena sretna,

I čemer i med…

***

Moju si strast ispio jednakom silinom,

Kao što svojom nježnošću našu si sreću slikao.

Moju si misao gutao istinskom žestinom,

Kao što svojom drskošću našu si radost brisao.

***

I izlazak sunca, i korak do dna,

I korijen i mjena.

I radjanje jutra, i smrt jednog sna,

I dijete i žena…

***

Moje si želje kovitlao, pa ih na kraju isparao,

Kao što svojim rukama od mene si kraljicu vajao.

Moje si pjesme ko sitan novac bezbrižno gubio,

Kao što svojim riječima moju si svjetlost brusio.

***

I ledena zima, i jara ljetna,

I tuga i san.

I burna oluja, i tišina sjetna,

I noć i dan…

***

Moje si najveće mane zvijezdama pod skute prinio,

Kao što svojom gordošću besane si noći trovao.

Moje si sulude strahove u hrabrost svetu privio,

Kao što svojom hirovitošću u kavez si nas okovao.

I…

*****

Pomaknem se, ali ukrug bježim,

Srcem vrištim, a zemlja me guta;

Usne mičem, glas me ne odaje,

Ti se vraćaš, ne vidim nam puta…

****

U koje nebo ti sada gledaš?

U čijim očima dio sebe tražiš?

…

Zašto baš u ovom trenu slutim

strah se tvoj raspuko

u staklenu ciku.

Pogledaj u sebe…

Šta primaš: ljubav ili naviku?

Priznaj,

makar ljubičastom naivnom oblaku,

kakve plamene dubine u sebi ćutiš.

Priznaj,

makar držeći skrštene prste na ledjima,

kao što nijemima usne svoje držiš.

Tiho na zapadu

jenjava sunca jesenjeg sjaj,

iz odškrinute škatule srca

dopire loman glas.

Znam, to se užareno u tebi

želja rasplamsava,

dok guši je omča

davno propalih godina.

Ja mogu sjenu na sjenu

i laž na laž slagati,

i nijeme ljubičaste oblake

još dugo čekati.

A ti…

Kad u postelju za dvoje

legneš sam

u svoj ispruženi dlan

pogledaj…

Čuješ li linije života riku?

Odgovori.

Šta držiš: ljubav ili naviku?…

Pod mojom te kožom ima više nego mene,

Mojim venama teče tvoja krv.

Tu si a nisi.

Ja više ne postojim,

Ti si sve što je od mene ostalo.

Želim…

A bježim…

Volim…

A strahujem…

Dok tijelo me boli,

Srce ludjački gori…

moje, za tebe.

Tvoje, ko zna za koga.

Boliš me…

Ali ni ovaj bol ja ne dam nikome.

Jer – samo tako znam

Da si ipak moj.