Deja vu ili paramnesia
Iako se vode vrlo važni razgovori, u toku je prvenstvo u fudbalu pa pleni pažnju. Ono jeste uistinu se lakše da pratiti utakmica, a i odmah se znaju rezultati, očigledne su i nameštajke i namerni fauli. Može i slobodno da se zviždi, tapše, besni i psuje sudija ali i igrači ako igraju loše. Mislim može da se pusti srcu na volju, to je strast. Mogu biti krivi i gosti a i domaći… tamo zaista sve može, za razliku od ovde.
Važni razgovori su takodje u toku, ali govornici su nekako smoreni, a govori poznati ko’ da su prepisani iz davnina… Govori ustvari i nemaju pravu temu. Svaki put se nastoji da se govorom kaže sve – sve ono što je za govor, ne za razgovor. Dok jedan govori praveći dramske pauze da otpije gutljaj mineralne, govori a pri tome ne kaže ništa, drugi je fotogeničan pa biranim rečima isto ne kaže ništa – a prvi se istopi od miline. Deja vu ili po srpski ‘već vidjeno’.
Današnji govori idu u pravcu pravljenja (naj)novijih planova, a istini za volju, istih je bilo sijaset pa su pali u Dunav i… ostala pogodna mesta. Ali eto, danas opet počesmo da pravimo nove planove, da nas vode, ka cilju. Samo da nas ne odvedu još dalje… A i Kijev nije daleko, samo koju hiljadu kilometara i to kopnenom linijom, mislim, šta tu ima izmedju samo Madjarska i eto!
Zaigrali se opasano na terenu i u devedesetom minutu 0:0. Sudija svira kraj!
– Kraj?
– Ma ne, ovo je finalna utakmica, igraju se produžeci.
– Sada? A sutra?
– Sutra je prvi dan posle danas, to je filozofija.
I tako, u Tresilištu sve po starom: tresla se gora rodio se miš!
Sedi gde si, ni za ’de si nisi
– Lep ovaj Zlatibor, ideš li na odmor?
– Mogla bih, nisam još odlučila.
– Prijalo bi ti sigurno.
– Misliš da bi trebala?
– Mislim da bi ti prijalo.
– Zbog vazduha, planinskog?
– Ne, tamo ne moraš da nosis naočare.
– Navike su čudo.
– Misliš na nešto konkretno?
– Ništa posebno, samo na ove moje ružičaste naočare…
– I, ideš li?
– Nisam još odlučila, sutra ću, ili malo sutra.
– Zašto?
– Volim. Roza naočare.
– Kockari igraju na boju i broj.
– I to je filozofija, zar ne?
Reagovanja