Svi zidovi imaju puktine dobivene prije ili kasnije, a kad izadješ izvan njih ostaje traženje onog prostora u kojemu ili jesi ili nisi svoj. Nisi, jer tako hoćeš, jesi, jer tako moraš.

U meni je davno otvoren prostor Neftis i Izide: Grubosti i Nježnosti, Laži i Vjere, Suza i Smijeha, Mržnje i Ljubavi, Borbe i Igre.

Ovo postojanje navodi me podjeli; stvorena lica postoje i ja ih priznajem. Neki ne i neće. Neki koji lažu sebi ili silno vjeruju u svemoć uma koji im ne dopušta dvojnost života i odabire lica.

Naučila sam o sebi lekciju: ne dozvoljavam se slomiti sve dok vjerujem, da mogu biti iznad očaja i boli, izdaje i nepovjerenja. U meni nježna Izide postoji svake noći, jer danju me progoni Neftis htijući mi pripremati snagu. Luduje u meni, a ja joj praštam jer srce mi kuca opirući se  dok ja urezujem neke svoje recke pamteći nevažno i važno, na kundaku kojeg mi život poklanja ne razmišljajući, ‘ko se boji kundaka uopće, jer znam, da ga ionako neću upotrijebiti zbog nježne Izdide u meni s kojom liježem i s kojom se budim.

Zato sam, od obične pukotine na zidu, napravila prolaz za oba svoja dijela. I nije me strah; točno znam kad prolazi Neftis, a kad ulazi Izide.

Izide: egipatska božica plodnosti i ljubavi
Neftis: egipatska božica grobnice i noći