“Sjećanje je rezbarena samoća. Rezbarija se pomiče u svijesti kao oživjeo tajanstven grad, kao paralelni svijet, kao apsolutni svijet koji je potisnuo sve ostalo, koji je preuzeo vlast…”

Kalfa – I. Horozović

A čemu onda težimo pamtiti? Zar se mučeništvo pamćenja zaista (našom voljom) pretvara u linč kojeg sami sebi namjenjujemo jer smo samo obični ljudi koji zapamćivanjem stvaraju svoju prošlost…
Pa ma kakva bila, uostalom…