Naime: dugo nisam bila, nisam pisala, nisam dolazila… promijenilo se u ovih par mjeseci koješta u mom životu… Izmedju ostalog, promijenila sam i posao, no ne bih o tome osim——radim ono, što jako volim. Jest da je to uglavnom problematična populacija, ali volim te ljude i volim im pomagati…….

Javit ću se ljepšim tekstom… Upravo zbog nebajkovitog života u reali, bajke ispredam sebi za dušu ovako… I volim da volim! jel’ kazna il’ sreća nije važno… Istina je !

Kalfa – I. Horozović

A čemu onda težimo pamtiti? Zar se mučeništvo pamćenja zaista (našom voljom) pretvara u linč kojeg sami sebi namjenjujemo jer smo samo obični ljudi koji zapamćivanjem stvaraju svoju prošlost…
Pa ma kakva bila, uostalom…

U meni je davno otvoren prostor Neftis i Izide: Grubosti i Nježnosti, Laži i Vjere, Suza i Smijeha, Mržnje i Ljubavi, Borbe i Igre.

Ovo postojanje navodi me podjeli; stvorena lica postoje i ja ih priznajem. Neki ne i neće. Neki koji lažu sebi ili silno vjeruju u svemoć uma koji im ne dopušta dvojnost života i odabire lica.

Naučila sam o sebi lekciju: ne dozvoljavam se slomiti sve dok vjerujem, da mogu biti iznad očaja i boli, izdaje i nepovjerenja. U meni nježna Izide postoji svake noći, jer danju me progoni Neftis htijući mi pripremati snagu. Luduje u meni, a ja joj praštam jer srce mi kuca opirući se  dok ja urezujem neke svoje recke pamteći nevažno i važno, na kundaku kojeg mi život poklanja ne razmišljajući, ‘ko se boji kundaka uopće, jer znam, da ga ionako neću upotrijebiti zbog nježne Izdide u meni s kojom liježem i s kojom se budim.

Zato sam, od obične pukotine na zidu, napravila prolaz za oba svoja dijela. I nije me strah; točno znam kad prolazi Neftis, a kad ulazi Izide.

Izide: egipatska božica plodnosti i ljubavi
Neftis: egipatska božica grobnice i noći

Vajalo ili tribalo oli jeno zdrugin, ma deboto, ne mogu sebe umirit tot samu u ovome otužneme danu, nediji, kad ovako ledena vapin za toploton koje ni za lik…

Kako svit može bit vako leden, a samo mi ruke triba stoplit?
Zaludu sve… jope san tot i jopet sama.
a fumari…
dim kaže,
da u kući svita ima…

Krhka i lomljiva u svim djelovima tijela… jezik mi je najjače oružje, pa kad pucam po šavovima (kao danas) onda se to itekako čuje.

Oni koji ne čuju, doznaju od mene.

S porculanom treba svakako opreznije rukovati.

Male grudi imaju žene koje su uzbudljive, intiligentne, vole seks i dobre su životne suputnice.

Velike grudi karakteriziraju žene, koje će rijetko odbiti seks, ali i na one dame koje uživaju prvenstveno u nježnosti. Što se tiče voće podjela je sljedeća:

1. Dunja: okrugle grudi, djeluju majčinski, vole maženja, ne odbijaju seks, uživaju u divljenju muškarca.

2. Limun: grudi poput prerezanog limuna na pola, vole divlji, neukrotivi seks, pune su života, slatko drske, pružaju adrenalinski užitak.

3. Grejp: takve žene s grudima oblika grejpa voli nježnost i nije za veliku strast. Izgled im vara jer djeluju seksi i zavodljivo, ali su stidljive i nisu za velike izljeve.

4. Kasna kruška: djeluje konzervativno, ali vole seks u svim varijantama. Zavarava njihova ozbiljnost i začudo – sklone su prevarama.

5. Naranča ima sjajne osobine; zanimljiva u seksualnom pogledu, ugodna za druženje i jednostavno voli biti voljena.

Priznajte jedno: divno je biti voljena žena u očima muškarca unatoč ovoj podjeli koja ima svoju stvarnu podlogu u sternomantiji bez obzira koliko vjerovali ili ne ovoj staroj španjolskoj metodi.

A u neko prošlo vrime, kad bi daždilo, a mi u posteji… ne bi mi da maknit se od sebe. Onako skvrčanu ka srp bi me stavija u krilo, stisnija u se i reka; “Pušti, neka te još malo u mojin rukan kad si tako smišna i lipa. Ima dana, neće posal ti uteć…”

I nebi mi uteka ka šta si ti uteka i ka šta sad govoriš nekoj drugoj dok ja ovod, kroz koltrine gledam kišu kako bati po pitarima djerana koje san za te posadila…

… a lipo mi je moja mati govorila “ne viruj ćerce marineru, u svakoj luci ima drugu ljubu.”

(Jeffrey Eugenides, Nevina samoubojstva)

Ostavila sam snove onima koji vjeruju u čuda. Pomirila se s neznanjem, oprostila svima koji znaju više od mene i složila šahovske figure crne naspram bijelih očekujući početak igre koju nikad nisam igrala.

Zato ne sanjam ni život ni pobjedu; povlačim poteze nasumice. Možda uspijem sistemom sreće.

Netko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.

Rad’je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.

Duša ga u se povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

D. Cesarić

Sri Sri Ravi Shankar