Biti svoj koliko i Poseban a uz to i pripadati drugima, manje sličnima je divno umjeće.

Poseban je uvijek onaj, koji sebe daje onako i onoliko, koliko drugi ne razumiju jer misle da čudni ljudi posjeduju neobične relacije.

Poseban si uvijek u očima drugih kada nesebičnost svoju poklanjaš nekom drugom Posebnom i kad izmedju dvije Posebnosti žari onaj nesvakidašnji sklad koji zapanjuje manje Posebne a više Odredjene koji su Omedjeni svojom pukom jednostavnošću zbog koje ne mogu razumijeti zašto velikodušnost Posebnih je upravo ono, što ih spaja i ujedno odvaja od Odredjenih i Omedjenih jednostavnim linijama života.