S vremena na vrijeme slažem svoj mozaik kojega vjerojatno neću nikad posložiti do kraja. Večeras mi se tako pojavio jedan dio kojega bih rado izbjegla ali nije ni moguće ni lako. On je inače medju onima koje želim zaboraviti, ali pojavi se kao deja vu da bi povukao lavinu sjećanja.

Reče Gavran: nikad više… I ja kažem: nikad više, ali malo tko sluša vlastitu zapovijed. Postaneš jadan u sebi i to je sve što ostane od preklapanja djelova mozaika.

… maloprije mi je sinula jedna misao; nešto ljepše i utjehe radi. Ali, ništa od toga jer ta lijepa misao je odlepršala čim me dotakla negdje u gustu maglu. Ako mi ne vjerujete pogledajte kroz prozor; ako je nema, zamislite kako izgleda magla koja zaguši iznenadni bljesak.