Ti si jedan razgovor i sve ono što je prethodilo razgovoru i ono, što je ostalo nakon razgovora.

Ti si ono čega nema u onim riječima gdje je moglo biti a nije: ti si zapravo, prazan prostor ispunjen sobom i glasom koji te nosi a ne riječima kojima ispunjavaš praznine.

Kad su lica nevidljiva, praznine zjape praznim glasovima. I tako nastaje prostor ni od čega; zato zapisujem misli da ostanu ovdje.

Jer;

“ ono što  nije zapisano i ne postoji; bilo pa umrlo…”
Meša Selimović

ANA