Kao da izlazim izvan
granica zelja svojih,
da se vinem svojom mastom
toliko visoko
sve dok se ne spojim
sa sustinom.
A sustina je ljubav.
Upoznala sam zelju,
ljubav se upoznaje
dok je zivota.
Ali u tom sjaju sam.
Sjaju zelje i ljubavi.
Neverovatne velicine
I taj sjaj
ne zaslepljuju me,
zapravo,
vidim bistrije i ostro.
Samo jedan osecaj je
uvek tu…
Kao da upadam u
okean svetlosti.
Upoznajem ljubav svakim
novim padanjem.
Zelju sam vec upoznala
davno,
onomad jos…
I trazim da to vidim
iza ljudskog oblika.
Uvek trazim.
I bojim se, da sve manje
postoji, to sto trazim.
Bojim se da sve vise vidim
bledila u zelji,
jer je poznajem.
Ali, ljubav je snaga koja
radi na tome.
Ljubav dolazi kao nagrada i kao
patnja.
I svaki put je spoznam
na drugaciji nacin.
Ljubav pojasni sliku
koju trazim
I opet kao da neprestano
padam u taj okean
svetlosti.
Vec mi je poznat osecaj
taj,
ali jos ne upoznah
ljubav, ona se upoznaje
dok je zivota.
Radmila Stankovic

Uvukla sam se u potoke i reke.
Ona sam u kojoj se ogledas,
umivas tuzno lice.
Ona sam koju dises
i kada se ne nadas,
tu sam…
Ona ista sto cesto izgovara
suvisne reci…
Samo da bi pevao,
milovao kisne kapi,
sletali ti leptiri na dlan.
Price da smisljas,
lepse od lepsih.
Dolinama cudnovatim
da hodis.
Ali, necu da me se bojis,
kada ne verujes u mene.
Neces da verujes.
I izmisljas cudesa
kako bi sakrio ime moje.
Mislis da ne postojim.
Misli i dalje…
Mucio si me
zatvarajuci mi vrata svoje
duse.
Krao si mi duge.
samo da bi dokazao
da ne postojim.
Kome?
Sebi…
Opet sve lance pokidam
pa oblake rasteram
i opet ti suze sa lica
brisem,
govorim ti da
sam kraj tebe.
Jer tu sam, postojim
ne znam kako se zovem,
zaboravila…
Ti si mi nekada govorio
da sam ljubav.
Samo ponekad,
zato sam zaboravila
svoje ime.
Mislis da ne postojim.
Misli i dalje.
U vodi sam kojom
Umivas svoje umorno
I tuzno lice.
Ona sam koju dises.
Radmila Stankovic

Zasto tako grcis usne
ti ptico sna,
cujes li me iz te daljine?
Na dusu mi licis,
kao da si nostalgija.
Cutacu sa tvojom tisinom,
kada samo iz nje izranjas..
kad vec tako hoces.
Tvoje su oci velike,
znatizeljne,
ne podnose samocu
niti tisinu.
Zasto onda da zivis tako.?
Cujes li me iz daljine
ti cvrstino i hrabrosti
sto se odluci na korak takav.
Nisu daljine tako strasne
niti su grdne.
Daljinu tisina ojaca.
Znas li da gresis
tako sto usne grcis .
I samo cutis.
Uzalud je…
Zar su toliko usne tvoje
male a, oci ti
velike znatizeljne,
pa te uvek pokazu.
Bez tvog znanja, odobrenja.
Ne treba im.
Dobro…
Cutacu sa tvojom tisinom.
Umem i nju da slusam.
Da zajedno daljini moc
dajemo.
Pocinjes vec da mi se svidjas
ti sto na nostalgiju mi licis.
Sad vec volim tvoju tisinu.
A, ti i dalje grci usne…
Uzalud je…

Poljupci, to
ljubavno oruzje,
bez bontona,
strogih pravila,
Kada nase usne
pocnu
da plesu zajedno
ritmom
igre neznosti,
golicave strasti.
Kada ruke tvoje
drze lice moje,.
To nije igra,
to je oruzje
za koje stit ne
postoji.
Secas se one ponoci,
kada smo poceli
svoje poljupce ..
Da!
Umesto bezbroj reci
desise
se poljupci.
Ono sto poljupci
kazu,
oseca se…
Samo istina, ljubav
zelja.
Sve ono sto smo
zeleli reci a ,
u moci
reci nije..
Reci ponekad fale,
nekada i nepostoje,
a neke jos nismo ni nasli.
Umesto bezbroj reci,
oruzje, protiv koga stit
ne postoji.
Samo su poljupci.
Ljubavnika, prijatelja
kraljreva, prosjaka.
Sve jedno ciji ili kakavi
poljupci su
mnogo vise.

Povedi me u setnju
dugacku, kao sto je
iscekivanje.
Da mi kupis jedan biser,
onaj mali, najmanji.
Znas onaj sto
kad ga stavim na kisu
preliva se svetlostima.
Kupi mi ga suzom,
ne kupuje se novcem,
kupi ga razumom,
istinom, poljupcima u leto.
Svojim prelamanjem
dusu mi sara.
Sedef, pa roze, pa
opet belo.
Treba mi,
za sve ono sto
jos nisam rekla,
ono sto
ceka u meni.
I ono sto me ceka.
Taj mali , najmanji
dusu mi oboji.
Belo, sedef, pa roze.
Pa onda sjajim kao duga
kad padne u krilo moje.
Treba mi taj biser,
ko prosjaku novcic.
Povedi me u setnju
dolinom bisera…
Prepoznaje se
taj mali.
Samo je jedan.
Za mene je,
ceka da ga kupis.
Mozes samo ti, jer
ja nemam cim.
Nemam suzu, razum,
obecanje.
ni poljupce u leto.
Cime da ga kupim,
kada nemam nista.
Sve je to kod tebe.
Samo mi ga kupi.
Ne novcem,
ne mozes ga tako,
kupi mi ga suzom,
tebi ce se dati.
Pa, mi ga pokloni.

I dreamt the act.
Harps were falling
down the abyss.
As she touched,
mine as well
slipped off the palm.
Multitude of treasures
covered them,
someone’s amulet too,
a falling device…
I stare and do not touch…
The golden crowns…
Arcs…
Pearl statues…
The stumbled, the alien…
Everything
falling like a snowflake collage
to the depths.
It’s like hiding
your soul in a dot.
A handful of broken glitter
like a blind man’s flash,
and I came back seeing.
A string was heard,
the falling of the snow
made
an ice rattle.
I dreamt the second act
I leave no questions
to my eye.
I have no hands.
They sewed with steel threads
attaching the dead, the alien
to my shoulders.
They giggled.
Their back and
the silent sunset they went for
cried.
(translate by my friend Dimitrije Švabić)
Pusti me da zivim u proslosti,
neka traje samo malo.
Hocu za tren da budem zatvorenik
nekih dogadjaja prozvljenih.Hocu taj momenat kada vise
nemogu napred.
Nemogu ovako…
Zaronjena vecito u buducnost,
sacinjenu od magle,
fantazirajucu buducnost.
Samo tren proslosti, da omirisem
da je vinem medj suton,
i mirno uzdahnem.
Samo tren…
Ta prozivljena proslost
riznica je,
zbog nje zivim sadasnjost.
Njene mirise koristim.
Za sada, za ono sto me jasno
gleda i trenutno deli samnom
moje misli, pristajem
na zatvorenistvo u momentu.
Da gledam iznad tog
sumnjivog horizonta,
iznad buducnosti.I kada otvorim vrata brane,
pokusacu da zaustavim vodu.
Jer ipak, to je samo proslost,
tren koji zelim
da osetim i omirisem.
I nista vise…
Da se spojim sa tim nevidljivim svetom
i vidim cuvara,
cuvara samo lepe proslosti
sto me kao san neki opece. Bez oblika, bez definicije
kao sto je ljubav, i kao
sto dodje i prodje,
takva je i proslost.
Taj neki momenat izmedju
i izvan svega.
Radmila Stankovic
Pustinja jedna
stalno je ovde
u vrtu misli mojih.
Prava sahara.
Stalno je gledam
kao da trazim,
il’ da vidim il’ da nadjem.
Mozda neko zrno peska
sive boje, ko jezera.
Al’ se javi igra jedna.
Cas je ima, pa nestane.
Trljam oci… Velim,
pustinja je !
Dal’ je stvarno ima
il’ je providjenje?
Tesku igru
pred sobom sad imam…
Kako da je razumem?
kad jos uvek neznam
jel to prava igra ili nesto
drugo?
Privlacim je,
zelju da joj dam,
kada bi ona meni pomogla,
kakvo bi to slavlje bilo!?
U pustinji vrta mog
priblizi mi se igra.
Java je!
Sad vidim.
Stopila se samnom
nastanila u meni,
poceh da nestajem u njoj.
Priblizi se meni
igra nestalna
svi svetli duhovi
pritekli u pomoc.
A, htedoh u setnju da krenem.
Tamo sumom…Udaljim se,
podjem stazom.
Onom levom.
Igra mi pokaza
kud staza ta vodi.
U mocvarni predeo, opustosen
od osa I komaraca.
I sta ?
Eto mene pod pretnjom,
napadnuta, izbodena.
Ipak igra je dosla u pustinju
vrta mog.
Da me spasi…
A, pomislih ako sam dugo
u pustinji mojoj,
necu moci njen sitan pesak
pretociti u oazu.
Najpre ce ona mene u pesak.
Nadvladala je igra.
Opet, cas je ima pa nestane.
Ipak tu je…
Spas iz same sebe,
iz zelje sto igri dadoh.
Lepa je ta pustinja,
kad bolje vidim,
bolje je i cujem.
Radmila Stankovic

Poznata glumica i spisateljica Keri Fišer (glumila u filmu „Kad je Hari sreo Seli“ i „Braća bluz“) definisala je u autobiografskom delu „Wishful drinking“ recikliranje bivših kao „pobedu nostalgije nad lucidnošću“, parafrazirajući tako poznatog britanskog esejistu i moralistu Semjuela Džonsona koji smatra da je drugi brak (s različitim partnerom) “pobeda nade nad iskustvom”. No, da li su sve “podgrejane supe”, zapravo, poraz naše sposobnosti, rasuđivanja i trijumf privremene amnezije kada zaboravljamo na zdrav razum, ubeđujući sebe da je svakome potrebno dati drugu šansu, ili to zaista može da funkcioniše?!
Direktorka Instituta “Love Psychology” iz Tokija, Fusako Ando, tvrdi da je reciklaža bivših ostvarljiva samo ukoliko ih izvučemo iz prošlosti s namerom da nam budu privremeni ljubavnici i ništa drugo. Nešto poput ponovnog pronalaska starog dobrog džempera u dnu ormara, na koji smo potpuno zaboravili, a koji je toliko poznat, topao i pruža sigurnost. “I nije zahtevan”, dodaje doktorka Ando i nastavlja, “jer ako je vaš ljubavnik neko koga ste već upoznali, mnogo je manje rizično, nego predavati se svim onim susretima na internetu za koje vam niko ništa ne garantuje. Svako od nas ima potrebu za određenom dozom sigurnosti i to je možda razlog zašto biramo za ljubavnike ekspartnere s kojima smo eventualno prekinuli vezu, pošto afektivna strana odnosa nije funkcionisala, dok je seksualna privlačnost bila izražena.” No, iskustvo doktorke Ando, bazirano na sve većem broju udatih i dobrostojećih žena, koje za ljubavnike biraju bivše partnere, podvlači upravo to: privremenost i neopterećenost seksualne avanture, dok s druge strane veliki procenat ljudi daje bivšim partnerima drugu, ponekad i treću, ozbiljnu šansu, apsolutno negirajući pravilo da se “na iskustvu uči”.
Pravi primer ovakvog ponašanja je Elizabet Tejlor. Posle prvog braka sa svojom velikom ljubavlju Ričardom Bartonom, koji je trajao deset godina, poznata glumica ponovo je odlučila da se uda za njega, nakon samo godinu i po dana od razvoda. Nažalost, drugi pokušaj trajao je svega deset meseci.
I koliko se samo puta Kejt Mos vraćala Pitu Doertiju, ne nalazeći načina da izađe iz tog začaranog kruga, baš kao i Ejmi Vajnhaus za čije se zdravstvene probleme krivi njen sada već bivši muž Blejk Filder Sivil, sa kojim je trošila dnevno oko 600 evra za drogu. No, iako je razvod ozvaničen pre tri meseca, bivši bi mogao uskoro opet da postane budući, sudeći po onome što pišu britanski tabloidi, kojima je Blejk izjavio da on i Ejmi ovoga puta žele da ozbiljno porade na svojoj vezi, kao dvoje odraslih ljudi, nadajući se tako da će i njihove porodice uspeti da ih prihvate ponovo kao par, pošto je opšte poznato da otac pevačice, Mič Vajnhaus, nikada nije bio veliki fan muža svoje ćerke.
Veb povratak na staro
Koliko vam se puta desilo da listajući stare imenike naiđete na imena bivših, pitajući se gde li su sada, šta li rade i kako bi to izgledalo kada biste, na distanci od nekoliko godina, pokušali ponovo?
Danas je to znatno olakšano zahvaljujući socijalnoj mreži Facebook, gde je dovoljno ukucati ime bivšeg/bivše, ljubavnika, platonske ljubavi, stare srednjoškolske veze, prolazne letnje avanture, zabranjene ili neke davne tajne veze, ili skoro zaboravljene avanture na poslu, pa da na magičan način prestanu da postoje hiljadu pitanja i hiljadu razloga zbog kojih se ta veza u prošlosti prekinula. Imenike, slučajne susrete u tramvaju, proslave mature i slično danas su zamenili Google i slični pretraživači, a preko mobilnih telefona, SMS-ova i imejlova sve je mnogo lakše, jer nije potrebno previše se udubljivati, a možemo nestati kad god hoćemo. Psiholozi ovaj fenomen, nazvan retroseksualnost, povezuju sa željom da ostanemo što duže mladi, da smo u konstantnoj potrazi za idealizovanom srećom, ali i s tim da je generacija sedamdesetih i ranih osamdesetih ona koja je umorna od svakodnevice, od nesigurnosti na poslu, pretrpana problemima te bez imalo želje da rizikuje. Tako da u ovakvim krajnje poznatim i sigurnim situacijama, koje na neki način već imaju koren, dobijamo više šanse da se pri padu dočekamo na noge i da ne budemo opet povređeni, a da se, ipak, dobro zabavimo.
Britanske novine Times prve su objavile istraživanje o reciklaži bivših veza kao sociološkoj pojavi, bazirajući se na priči Elize Garber koja je tražila preko interneta momka s kojim se prvi put poljubila. Zahvaljujući svojoj upornosti, uspela je da ga pronađe 22 godine kasnije i cela avantura okončana je brakom. Dakle, reciklaža starih veza daje nam mogućnost da zaustavimo vreme, da skinemo prašinu sa prošlosti i uđemo u novu avanturu štiteći se već poznatim. Bivši postaju neka vrsta antivirusa za strah od promena, što nam znatno olakšava lov na poznatom terenu, jer je to kao da ponovo čitamo dobru knjigu, a i zavođenje nam lakše ide od ruke, jer, na neki način, već znamo šta nas čeka.
Vintaž ljubavi
Priča je završena, poglavlje je zatvoreno, okrenuli ste list. Prihvatili ste da taj odnos nije imao nikakvu budućnost i krenuli ste dalje. Ali, jedan slučajan susret s bivšom ljubavlju u stanju je da poremeti sve ono u šta ste verovali, da izvuče na površinu sve potisnute emocije, te da na čaroban način zaboravite sve razloge zbog kojih se ta priča završila, jer su sve loše osobine nestale i pred vama se nalazi va[ čovek iz snova. Ukratko rečeno: “Iz grešaka se ne uči…” Ponekad nam se dogodi klasična sentimentalna amnezija koja izvlači iz prošlosti samo nežna sećanja, terajući nas da zaboravimo svađe i sve nepodnošljive mane bivšeg partnera. Vreme i distanca su ga pretvorili u perfektnog, idealnog ljubavnika. No, kada budete bili u iskušenju da ponovo nešto započnete sa bivšim, imajte na umu da se ljudi teško menjaju, te ukoliko odlučite da reciklirate bivšeg partnera radi zabave, onda kada se nalazite u “seks free” periodu, ne zaboravite da vas, kada prođe hormonska oluja, ponovo čeka preživljavanje nekih starih emocija.
Holivudske stare-nove veze
Da ni u Holivudu nisu imuni na retroseksualmaniju, dokazuju nam Džad Lou i Sijena Miler, koji su nakon četiri godine koje su proveli razdvojeni (jer ju je Džad 2005. prevario sa bebisiterkom svoje dece), odlučili da pokušaju da ožive vezu. Izgleda da se nešto slično dešava i Dženifer Aniston i Džonu Majeru, te Kameron Dijaz i Džastina Timberlejku nakon što se, tako bar kažu glasine, pevač ohladio od Džesike Bil. Tea Leoni, koja je bila u braku s Dejvidom Duhovnijem punih 12 godina, nakon što su proveli skoro godinu dana razdvojeni, odlučila je da suprugu oprosti činjenicu da i van serije “Californication” ne ume da izađe iz uloge zavisnika o seksu, zbog čega je zaista i proveo neko vreme na klinici za dezintoksikaciju. Nikolet Šeridan i Mišel Bolton opet zajedno posećuju holivudske partije dok se do pre izvesnog vremena pričalo i da je Robin Rajt oprostila neverstva Šonu Penu s kojim je bila u braku 13 godina.
Međutim, kako se ovih dana sve više šapuće o tome da je slavni glumac izgubio glavu za Džesikom Vajt, novim modelom za intimni veš Yamamay, teško da je pomirenje na vidiku. I tek što su, nakon duge razdvojenosti, zbog koje je Oven Vilson pokušao samoubistvo, on i Kejt Hadson viđeni zajedno s planovima za brak i decu, ponovo su se rastali, jer izgleda da Kejt ne pristaje na činjenicu da ga deli s mnogobrojnim drugim ženama. Nakon dramatičnog raskida između Merilina Mensona i Evan Rejčel Vud, zvezde poslednjeg filma Vudija Alena “Whatever It Takes”, nakon kojeg je pevač izjavio da se samopovređivao jer nije bio u stanju da prihvati da ju je izgubio, oni su ponovo zajedno. Pamela Anderson često je viđena u društvu svog bivšeg muža Tomija Lija, i to ne samo kada vode sinove Dilana i Brendona na plažu ili izlete, tako da je on čak ponovo i živeo neko vreme kod nje dok mu se renovirala vila, a neretko izjavljuju i da njihova ljubav nikada neće nestati.
Dakle, reciklaža bivših veza možda ima određeni smisao samo ako se radi o prolaznoj seksualnoj avanturi. Međutim, ukoliko zaista ne možete da odolite zovu prošlosti, te vaša radoznalost ne jenjava zbog pitanja šta vam radi bivši partner i da li mu se još dopadate, onda pokušajte ponovo. Ne rizikujete zapravo ništa, ako ne zadovoljava vaša očekivanja, onako kako je ušao u vaš život može ponovo lako i da izađe, jednim klikom na tastaturi. Ali, budite oprezni! Ukoliko ste u stalnoj vezi a vraćate bivšeg samo zato jer vam je dosadno i imate potrebu za erotskim potvrdama, znajte da je reciklirani seks uvek zvono za uzbunu da je vaš trenutni odnos u krizi i da eksveza može da posluži za raščišćavanje nekih situacija s trenutnim stalnim partnerom. Ovakva situacija može odlično da posluži za lansiranje malo uspavanog bračnog odnosa i da definitivno odlučite da okrenete novi list, sa bivšim ili bez njega. S druge strane, možda vam je sudbina rezervisala neka zanimljiva iznenađenja, te vam se bivši u međuvremenu pretvorio u labuda koji je singl i dobrostojeći. Pravila postoje da bi imala svoje izuzetke. N
Ah, ti bivši!
Rezultati poslednjeg istraživanja sajta ask.com pokazali su da polovina korisnika interneta pokušava da pronađe bivšeg partnera koji su ih ostavili, četvrtina traga za tinejdžerskim ljubavima, jednu od pet osoba zanima šta se desilo sa onima sa kojima su imali strasnu avanturu, dok jedna od deset osoba želi da na netu pronađe prvu ljubav.
Izvor magazin Grazia preko b92 info

Prodju mi nekako dani.
Sa oblacima zborim,
rekama krugove vracam,
sunce osmehom umorim.
Al noc…
tiha…
beskrajna..
ne znam gde bih s’ njom.
Noc…
Teska rec za izgovorit
u dusi mi napravi lom.
I kao da nikad ne prolazi,
zove me u tminu me vuce!
Kao da ceznja beskrajna
iznad uzglavlja mog,
vesto rukave suce…
A kada dodje tren
da zora mi umije lice.
Kada iz tame izniknu
suncevih zraka iskrice.
Znam da cu opet
dok traje taj kovitlac
vecnosti zivotnog svitanja,
od zlatnih zraka moliti
odgovor na ista pitanja!
Od koje se tuge covek razboli
kad ima sve
a nema trenutak?
Kad ima zamak
a nema svoj kutak?
Kad se zavrse svi ratovi
a on i dalje
nema svoj mir?
Kad ostane bez daha
dok salje poruke u svemir?
Od koje tuge?
Tada mi iznova.
i iznova…
iznad uzglavlja
osvane duga.
Sunce priziva osmeh.
Reke… novih ljubavi vir.
Oblaci… sapat tvoj…
I tu nadjem svoj mir.
Jer vetrom mi milujes lice.
Lisce mi ime tvoje zubori.
Dusa mi tvoja mila
da nemir u meni smiri,
neznu poruku govori.
Govori da…
je moja beskrajna tuga,
samo jos jedan
izmisljen ovezemaljski hir!
Govori da…
ce jednom tvoja ruka
smiriti moga tela nemir!
Lebdim kroz pukotine dana
znam nedeljivo nas deli.
Lepe se stopala bosa
za memljivi asvalt vreli.
I opet nepopravljivo
moje srce sanja.
I opet po ko zna koji put
secernom vodicom
napila me Janja…
Prikrada se jos jedna noc….
Shapor Odiva