Momenat između i izvan svega – proslost, sadasnjost, buducnost, ljubav
U koje nebo ti sada gledaš?
U čijim očima dio sebe tražiš?
…
Zašto baš u ovom trenu slutim
strah se tvoj raspuko
u staklenu ciku.
Pogledaj u sebe…
Šta primaš: ljubav ili naviku?
Priznaj,
makar ljubičastom naivnom oblaku,
kakve plamene dubine u sebi ćutiš.
Priznaj,
makar držeći skrštene prste na ledjima,
kao što nijemima usne svoje držiš.
Tiho na zapadu
jenjava sunca jesenjeg sjaj,
iz odškrinute škatule srca
dopire loman glas.
Znam, to se užareno u tebi
želja rasplamsava,
dok guši je omča
davno propalih godina.
Ja mogu sjenu na sjenu
i laž na laž slagati,
i nijeme ljubičaste oblake
još dugo čekati.
A ti…
Kad u postelju za dvoje
legneš sam
u svoj ispruženi dlan
pogledaj…
Čuješ li linije života riku?
Odgovori.
Šta držiš: ljubav ili naviku?…
Medjuvrijeme
Liliana
Ovaj blog je momenat između i izvan svega. Moje kiše, ljubav, mudrost, lepa sećanja, poezija iskra srca. Jedna lepa nostalgija, ne samo za prošlošću, i ako zbog prošlosti postoji sadašnjost i budućnost.
Kada kazem sada, sada je posledica i rezultat prošlosti. Budućnost je produžetak sadašnjosti. Kako je samo sve povezano?...
nostalgija
februar 2nd, 2010 at 07:44
„Kad u postelju za dvoje
legneš sam
u svoj ispruženi dlan
pogledaj…
Čuješ li linije života riku?
Odgovori.
Šta držiš: ljubav ili naviku?…“ Ovo su najdrazi stihovi u nostalgiji!!!
liliana
februar 3rd, 2010 at 03:09
Hvala draga moja sto se ova pjesma nasla u tvom izboru, na ovoj temi. Iskreno… malo sam zatecena… ali, drago mi je da je tih par rijeci uspjelo pomaci nesto u nekom…
nostalgija
februar 3rd, 2010 at 10:34
Ova pesma je nesto prelepo, jedno osecanje koje mi je toliko blisko, verno zaodenuto igrom reci i nemoze proci neprocitano, ne ostavljajuci za sobom prelep trag osecaja !!! Hvala ti draga moja….