Momenat između i izvan svega – proslost, sadasnjost, buducnost, ljubav
Tvoj sam odraz.
U meni se ogledaš,
U meni umivaš to tvoje
lice samo kada je tužno.
Šta sam ja u tvom životu !?
Ljubavi se nemoj stideti,
stidi se obmane …
Jednim uzdahom,
samo jednim, mogu
rasprštati to ogledalo
putevima nepoznatim.
Baš kada se ne nadaš,
baš kao što sam uvek tu
i kada misliš da nisam.
Često izgovaram
suvišne reči.
Kroz jedan uzdah
sve to kažem…
Samo da bi pevao,
milovao kišne kapi,
sletali ti leptiri na dlan.
Priče da smišljas,
lepše od lepših.
Dolinama čudnovatim
da hodis…
Misliš da ne postojim.
Misli i dalje…
Mučio si me
zatvarajući mi dušu
svoju.
Skrivao si moje lice
poput svoje sramote.
Samo da bi dokazao
da ne postojim.
Kome?
Sebi…
Opet sve uzdahom pokidam.
Samo jednim uzdahom
oblake rasteram
i opet ti suze sa lica
brišem,
govorim ti da
sam tvoj odraz.
Govorim ti jednim uzdahom
da sam tu, postojim
ne znam kako ,
a ipak sam ti …
Ti si mi nekada govorio
Ljubavi moja.
Samo ponekad,
zato sam zaboravila
da postojim.
Želiš da ne postojim.
Želi i dalje.
U čeznji sam kojom
umivaš svoje umorno, tužno lice
Priznaj vec jednom
sebi…
Ona sam koju dišeš.
Priznaj uzdahom samo
jednim …

Ovaj blog je momenat između i izvan svega. Moje kiše, ljubav, mudrost, lepa sećanja, poezija iskra srca. Jedna lepa nostalgija, ne samo za prošlošću, i ako zbog prošlosti postoji sadašnjost i budućnost.
Kada kazem sada, sada je posledica i rezultat prošlosti. Budućnost je produžetak sadašnjosti. Kako je samo sve povezano?...
Leave a reply