Kao da izlazim izvan
granica zelja svojih,
da se vinem svojom mastom
toliko visoko
sve dok se ne spojim
sa sustinom.

A sustina je ljubav.
Upoznala sam zelju,
ljubav se upoznaje
dok je zivota.
Ali u tom sjaju sam.
Sjaju zelje i ljubavi.

Neverovatne velicine
I taj sjaj
ne zaslepljuju me,
zapravo,
vidim bistrije i ostro.

Samo jedan osecaj je
uvek tu…
Kao da upadam u
okean svetlosti.
Upoznajem ljubav svakim
novim padanjem.

Zelju sam vec upoznala
davno,
onomad jos…

I trazim da to vidim
iza ljudskog oblika.
Uvek trazim.

I bojim se, da sve manje
postoji, to sto trazim.
Bojim se da sve vise vidim
bledila u zelji,
jer je poznajem.

Ali, ljubav je snaga koja
radi na tome.
Ljubav dolazi kao nagrada i kao
patnja.
I svaki put je spoznam
na drugaciji nacin.

Ljubav pojasni sliku

koju trazim
I opet kao da neprestano

padam u taj okean
svetlosti.

Vec mi je poznat osecaj
taj,
ali jos ne upoznah
ljubav, ona se upoznaje
dok je zivota.

Radmila Stankovic

devojka sa cvetom