Momenat između i izvan svega – proslost, sadasnjost, buducnost, ljubav
Hocu da pravim nove,
savršene, oštre zapise
po mojoj duši.
Za sada samo uništavam
i zatirem svojom (izgovorenom
recju) sva tužna ostvarenja
sebe,
svog uma, svoje duše.
Beskonacni,otvori mi put
za obilje svetlosti.
Tvoje sam dete pod
nebeskim svodom.
Daj mi ono što mi
pripada,
po božanskom zakonu,
a ne ljudskom.
Ljudi su Bog u ispoljenu
spoznala sam davno.
O, Beskonacni,
svaki covek je zlatna karika
u mom dobru.
I ceka…
Ceka šansu koju mu sama pružim.
Spoznala sam…
Dopusti da se oslonim na
Hrista u meni, na nadsvest
pa da prebacim ovo moje breme
opet samo na Hrista u meni.
Daj mi nedvosmislen znak.
Pokaži mi koje osobine sada
da koristim,
u koje oblake da se pretvaram?
Beskonacni, otvori put za
za mog pravog prijatelja, ljubav,
moj pravi dom. Neka bude
tvoj plan, a ne ljudski.
Ljudi nisu prijatelji,
ljudi nisu ni neprijatelji.
Ljudi su medusobni ucitelji.
Ovaj blog je momenat između i izvan svega. Moje kiše, ljubav, mudrost, lepa sećanja, poezija iskra srca. Jedna lepa nostalgija, ne samo za prošlošću, i ako zbog prošlosti postoji sadašnjost i budućnost.
Kada kazem sada, sada je posledica i rezultat prošlosti. Budućnost je produžetak sadašnjosti. Kako je samo sve povezano?...
Leave a reply