Momenat između i izvan svega – proslost, sadasnjost, buducnost, ljubav
Koliko je samo ljubav
prevelika i preduboka
da li će ikada
biti shvaćena?
Trzaji, pokušaji
dotaći tu misteriju
eh, samo su nedostižni
horizonti.
Kako je samo tužno,
procvat romanse
a,uvek prolazan
kao dah najtoplijeg
leta.
Hocemo li moći
tom pravom, progresivnom
ljubavlju
uvećati sopstveno biće
ikada?
Hocemo li ikada moći
poistovetiti taj unutrašnji
svet
sa spoljnim?
Hoćemo li proširiti
i istanjiti granice
između ta dva sveta?
Kad je ljubav ono
što ljubav čini.
Zato što je to ljubav
i ništa više. Sasvim
dovoljna za sve što
se pokrece u čoveku.
Jednostavna sa
nevidljivom tajnom.
Jednostavna kao ova pesma
i jedno, samo
jedno večito pitanje
i nadahnuće.
Ovaj blog je momenat između i izvan svega. Moje kiše, ljubav, mudrost, lepa sećanja, poezija iskra srca. Jedna lepa nostalgija, ne samo za prošlošću, i ako zbog prošlosti postoji sadašnjost i budućnost.
Kada kazem sada, sada je posledica i rezultat prošlosti. Budućnost je produžetak sadašnjosti. Kako je samo sve povezano?...
Aca
jul 16th, 2010 at 18:26
Poetski nadahnuto i zaista divni iskazano. Verujem da se utisak dijaloga doimao i drugih. Izuzetna je lakoca iskusnog poetskog kazivanja…zaista hvala na uzivanju.
nostalgija
jul 16th, 2010 at 20:30
Ljubav je oduvek bila inspiracija za sve što život čini i pokreće. Nikada je ne možemo doloviti ni rečima ni istraživanjima da bi je definisali. U tome je i njena draž jer možemo samo pisati o njoj i voleti. Hvala Aco na ovom lepom komentaru
miwka
novembar 18th, 2010 at 14:53
lepa poezija
nostalgija
novembar 21st, 2010 at 10:30
Hvala na lepom komplimentu, čast mi je …