Duša mi sve o tebi sanja,
i onom mestu,
tvom ramenu
gde volim glavu da spustim.

Nekako u noći
sve na tebe miriše.
Suzno i ženski
gledam čašu
božjeg nektara.
Rubin je boje.

I kako samo mislim
da ću pomoću te jedne čaše
otputovati
daleko od snova.

Da mi duša sve o tebi ne sanja.
Zavučena pod sopstvenom
kožom, zajedno sa Nadom
ostajem sama u noći.

Neznam šta mi bi
kada se odlučih da
ovu noć
budem bez tebe
i da zamišljam
kako mi je lepo
i  divno.
Kako sam sasvim svoja.