Samo tvoja
U zoru negde… kad se senke
divlje, strasno a bezgresno
pod oblakom grle.
Sanjam tvoje ruke koje meni hrle.
Tvoje ruke… jato divljih ptica.
lebde u vazduhu tu… oko mog lica.
Sunceve zrake miluje mi kosa,
tvoje usne napoje me
kao zednog rosa.
Sanjam tvoje oci neznane a snene,
Tvoje oci…moje duge izgubljene.
Tvoja bedra mirna ukrocena reka
plovi tu po meni…
koza ti je meka… kao Sultan svila.
sapces mi k’o da sam nad Vilama Vila.
A j@ zurim da zvezde dotaknem,
sve leptire sveta srecom da spotaknem
i da ih nezno u zenice spustim.
Hocu da citav svet moju srecu vidi.
A sto bi je krila?
Jer…
U zoru sam … kad se senke
divlje, strasno a bezgresno
pod oblakom grle.
U snu, na tren, samo tvoja bila .
Tatjana Kozica



jul 19th, 2008 at 1:06
sanjamo boje
nije važno da l’ su moje ili tvoje
svet je lep kada sanjamo
jul 20th, 2008 at 1:06
Draga, požuri zvijezde dotaknuti!
Požuri srećom weptiwe spotaknuti!
Požuri u snove svoje!… I
vjeruj da će ono za čim žudiš,
već sutra biti samo tvoje!