A di cu
IDEM.. Samo na rame glavu da mu spustim, da me zagrli… ne mora da me voli, ne trazim, ne kao prvu ko jedinu samo nek mi oci maglom ispuni, samo da suze moje skupi, skupi i zakopa tu zauvek. Jednu pahulju na dlan da stavi pa na celo moje da ga osvezi u zivot vrati…
IDEM… angel da budem na dan samo, na tren… pa u more mogu, u reku… svuda mogu svoj prah da prospem, samo njemu, na jastuku zrak sunca da ostavim.
IDEM… a di cu kad me strah da i tamo nemir ne nadjem, da i tamo tugu ne prospem ko bisere crne. Cudna je ta niska… jednom kad se otme, na tanko vlakno nemira nikad je vratiti ne mozes. Klizi niz dlanove ko mesecev zrak, ko sapat… klizi ko zivot nas.
IDEM…
„Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci. Ne znam…“
Tatjana Kozica
fotografija – „od angela za angeliku“




oktobar 31st, 2008 at 1:06
„Dobro jutro Beko mila,
moja te je dusa snila.“
leti dusom @I@
srecan ti rodjendan curice!
januar 16th, 2009 at 1:06
Samo pozdrav. I svidja mi se…..ali nema svugdje otvorenih komentara