Strah

Plasim se da cu te mozda sresti, u nekom gradu, u nekom parku.

Plasim se da cu, ako te ne sretnem, zivot provesti u mrklom mraku.

Plasim se da cu te mozda sanjati, da cu videti taj sjaj u oku.

Plasim se da cu, ako te ne sanjam, pasti u vecnu tamu duboku.

I tako zivim svoj mali zivot
Svaka mi zora suzama preti.
Bez tvojih dodira sam tako sama.
Pitam se?
Moze li se zbog ljubavi umreti?

Tatjana Kozica